Radulović: Milion eura za odgovor koji država već ima

Veselin Radulović, advokat, ističe da se stanje u bezbjednosnom sektoru teško može ocijeniti pozitivno ako se ocjenjuje isključivo na osnovu javnih nastupa njegovih najviših predstavnika i političara koji ga kontrolišu. On navodi da se umjesto činjenica nude političke poruke, a umjesto rezultata propagandni nastupi.

U posljednjim sedmicama, javnost je svjedočila gotovo svakodnevnim tvrdnjama da organizovane kriminalne grupe ugrožavaju direktora Uprave policije. Ministar odbrane je te navode koristio u političkim obračunima, umjesto da odgovori na sumnje u zakonitost ugovora vrijednog više od 120 miliona eura. Postavlja se pitanje: ako su te prijetnje stvarne, gdje su krivični postupci protiv izvršilaca?

Direktor Uprave policije je u televizijskom gostovanju sinoć izjavio da ga nisu zastrašili oni koji ga navodno prate dronovima, dodajući „idemo dalje“. Ova izjava otvara pitanje zašto tužilaštvo nije saslušalo direktora policije kao oštećenog, jer ako prijetnje nijesu izazvale osjećaj ugroženosti, onda ne postoji krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, koje je osnov za postupanje policije.

Još veći paradoks je najava direktora policije o raspisivanju nagrade od milion eura za informacije o organizovanim kriminalnim grupama. Iako je jasno da direktor nema zakonsku nadležnost da obećava takve nagrade, postavlja se pitanje kako ozbiljno shvatiti takvu najavu u državi koja godinama nije obezbijedila osnovne uslove za rad policijskih službenika, uključujući adekvatne uniforme.

Dok javnost sluša o prijetnjama vrhu bezbjednosnog sektora, prema građanima se preduzimaju ozbiljne mjere na osnovu neprovjerenih informacija. Pretresaju se porodične kuće, izuzimaju mobilni telefoni i zadire se u privatni život ljudi koji ne znaju da li su osumnjičeni.

Serija ozbiljnih optužbi o organizovanom kriminalu često se koristi u javnim polemikama, ali se informacije o konkretno postignutim rezultatima krivičnih postupaka izostavljaju. Bezbjednosni sektor svoju snagu ne treba pokazivati na konferencijama i medijskim nastupima sa političkim kvalifikacijama, već kroz zakonito postupanje i profesionalizam.

Građani očekuju da država štiti njihova ljudska prava i bezbjednost. Kada se te vrijednosti posmatraju kao suprotnosti, problem postaje način na koji funkcionišu institucije. Na kraju, moguće je da će ovaj tekst biti kvalifikovan kao “hibridno djelovanje” od strane političara. Međutim, ukazivanje na nejasne radnje prema građanima i obmanjivanje političkim narativima umjesto činjenicama jasno pokazuje u čemu je problem.

U državi zasnovanoj na vladavini prava, najviši oblik zaštite bezbjednosnog sektora je insistiranje na zakonitosti, profesionalizmu i poštovanju ljudskih prava. Kada institucije budu radile svoj posao u skladu sa zakonom, neće im biti potrebne javne nagrade od milion eura.

Dokazi se ne traže na konferencijama, već u službenim evidencijama i finansijskoj dokumentaciji. Možda bi upravo tamo trebalo početi potraga, naročito kada je riječ o poslovima vrijednim preko 120 miliona eura.