Devet mjeseci ćutanja pravosuđa

Gotovo godinu od kada je preživio scene linča u Gornjem Zaostru gdje je bio izložen fizičkom napadu, prijetnjama nožem i staklenom flašom, fotoreporter dnevnog lista Pobjeda Stevo Vasiljević suočava se sa novim zidom institucionalnog ćutanja. Iako je još u oktobru prošle godine predao tužbu protiv Države Crne Gore (Uprave policije) i Srpske pravoslavne crkve (Eparhije budimljansko-nikšićke), pravosuđe već devet mjeseci pokazuje potpunu procesnu pasivnost.

Tužba je predata 06. oktobra 2025, a prema Zakonu o parničnom postupku sud je bio u obavezi da je u roku od 30 dana tuženima dostavi na izjašnjenje. Uzimajući u obzir i ostale rokove definisane zakonom, pripremno ročište je moralo da se održi početkom januara. Međutim, do danas, sudija Boško Bašović nije tuženima tužbu Vasiljevića poslao ni na izjašnjenje. Zbog toga je njegov pravni zastupnik, advokat Dušan Lukšić, predao Osnovnom sudu u Podgorici kontrolni zahtjev za ubrzanje postupka.

Otkrivanje spomenika ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, Gornje Zaostro, Berane, 8. avgust 2025. Sve je počelo 8. avgusta 2025. godine u beranskom selu Gornje Zaostro, tokom skupa na kojem je postavljana, pa uklanjana, bista četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata, Pavlu Đurišiću. „Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem u rukama“, svjedočio je tada Vasiljević o dramatičnim trenucima za Televiziju E.

Tom prilikom mu je oduzeta i uništena vrijedna profesionalna fotografska oprema (dvije kamere, tri objektiva, četiri memorijske kartice i prateća oprema), čime mu je direktno ugrožena i egzistencija. Pored fizičkih nasrtaja, pretrpio je i teške duševne bolove. Vasiljević je odmah nakon incidenta ukazao na poraznu činjenicu da država ne kontroliše sopstvenu teritoriju. Na rizičnom i neprijavljenom skupu bila su prisutna samo dva policajca u civilu, dok su stvarnu kontrolu nad masom imali sveštenici SPC. „Incident je mogao biti spriječen u nekoliko sekundi. Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik rekao 'stanite', masa bi stala“, izjavio je Vasiljević, ističući da su pravila ponašanja tamo određivala crkvena lica. Ipak, reakcija državnog vrha bila je još poraznija – premijer Milojko Spajić je ovaj opasni napad na novinare i ustavni poredak javno okarakterisao kao „seosku temu“.

Uvidjevši da policija i tužilaštvo mjesecima ne uspijevaju (ili ne žele) da identifikuju napadače, Vasiljević je preko svog advokata podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici. Tužbom se traži naknada materijalne i nematerijalne štete, ali i ukazuje na grubo kršenje fundamentalnih ustavnih prava: prava na život, ličnu slobodu, bezbjednost, rad i slobodu izražavanja. Međutim, od podnošenja tužbe do danas – sud nije mrdnuo prstom.

Kako se navodi u kontrolnom zahtjevu koji je juče podnijet Osnovnom sudu u Podgorici, Vasiljevićev advokat je još 20. februara 2026. godine podnio zvaničnu urgenciju sudu, upozoravajući na četiri i po mjeseca potpune procesne pasivnosti. Od te urgencije prošlo je dodatnih četiri mjeseca. Danas, bezmalo devet mjeseci od pokretanja postupka, sud tuženima – Državi Crnoj Gori i Srpskoj pravoslavnoj crkvi – još uvijek nije ni dostavio tužbu na odgovor, niti je zakazao pripremno ročište.

„Ovakvo nepostupanje suda ne može se opravdati ni složenošću predmeta ni ponašanjem tužilačke strane“, navodi se u kontrolnom zahtjevu advokata Lukšića. On ističe da se odugovlačenjem ovog postupka direktno krši pravo na suđenje u razumnom roku, koje je garantovano Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. U kontrolnom zahtjevu upućenom predsjedniku Osnovnog suda u Podgorici, zahtijeva se donošenje rješenja kojim se konstatuje opravdanost pritužbe i nalaže postupajućem sudiji Bašoviću hitno preduzimanje procesnih radnji – prvenstveno dostavljanje tužbe tuženima i zakazivanje ročišta. „Imajući u vidu prirodu spora, društveni značaj zaštite novinarske profesije, kao i činjenicu da tužilac upravo uništenom opremom ostvaruje prihode za život i obezbjeđuje egzistenciju, ovaj postupak po svojoj prirodi zahtijeva visok stepen ažurnosti i hitnosti“, ističe u zahtjevu advokat Lukšić.