Crna Gora i misteriozni podrum: Ilegalna trgovina arheološkim nalazima

Priča o kotorskom podrumu danas zvuči još nevjerovatnije nego 2018. godine. Jer ako je tada državi bilo dovoljno da pred sobom ima otkupne listove, kopiju pasoša i izjavu čovjeka koji „svojom riječju“ pokriva porijeklo hiljada arheoloških predmeta, onda se mora postaviti pitanje: da li je Crna Gora, slučajno ili namjerno, propustila da prepozna klasičan obrazac legalizacije sumnjive robe preko domaćeg posrednika.

Dok Crna Gora konačno usklađuje zakonodavstvo sa evropskim pravilima o povraćaju nezakonito iznesenih kulturnih predmeta, vrijedi se prisjetiti slučaja koji je prije nekoliko godina ogolio domaći sistem zaštite baštine. Skoro 3.000 arheoloških predmeta, iz bronzanog, gvozdenog, rimskog i drugih istorijskih perioda, zaustavljeno je 2018. godine na carini u Podgorici, na putu ka londonskoj aukcijskoj kući. Umjesto ozbiljnog slučaja sumnje na trafiking kulturnih dobara, sve se na kraju završilo kao carinski prekršaj: kaznom od 3.500 eura i vraćanjem predmeta vlasniku kotorske antikvarnice „Montenegro coins“.

Najneobičniji dio tog slučaja, koji je Pobjeda tada u cjelosti razotkrila, nije bila samo količina predmeta, već objašnjenje njihovog porijekla. Vlasnik antikvarnice, turski državljanin Atila Basoj, tvrdio je da ih je kupio od mladog Kotoranina, porijeklom sa Cetinja, koji je Pobjedi ispričao da se obimna arheološka kolekcija decenijama nalazila u podrumu porodične kuće, da joj nije znao vrijednost, da nije znao porijeklo, pa je čak namjeravao i da je baci. Sve dok nije došlo do „sudbonosnog“ susreta sa Turcima koji su mu navodno ponudili da otkupe kolekciju. Za 2.650 predmeta, prema toj verziji događaja, isplaćeno mu je 2.000 eura. U paketima su se nalazili i otkupni listovi, kopija pasoša ovog Kotoranina i dokumentacija kojom je trebalo pokazati da je roba legalno kupljena.

Ali upravo tu počinje suštinsko pitanje: koliko je vjerovatno da privatno lice, bez kolekcionarske tradicije, bez dokaza o vlasništvu i bez znanja o vrijednosti predmeta, decenijama u podrumu čuva kolekciju od nekoliko hiljada arheoloških artefakata, od kojih je znatan dio prošao konzervatorsku obradu? I koliko je vjerovatno da se takva kolekcija, navodno kupljena za 2.000 eura, već u sljedećem koraku šalje u London, na tržište na kojem je mogla vrijedjeti višestruko više (nekoliko stotina hiljada eura)? Za upućene arheologe i poznavaoce tržišta, sa kojima je kontaktirala Pobjeda, sve ovo je jako malo vjerovatno, pa gotovo i nemoguće.

Zato ovaj slučaj danas treba čitati drugačije: ne samo kao propuštenu prekršajnu ili krivičnu priču, već kao ogledni primjer onoga što evropska pravila pokušavaju da spriječe. Direktiva 2014/60/EU, koju Crna Gora ovih dana implementira kroz izmjene Zakona o zaštiti kulturnih dobara, ne počiva na slijepom povjerenju u papire koji prate predmet. Ona otvara pitanje savjesnosti držaoca, okolnosti kupovine, dokumentacije o porijeklu, cijene, provjera i svih koraka koje bi ozbiljan učesnik na tržištu kulturnih dobara morao da preduzme prije nego što predmet pusti u promet.

U tom svjetlu, priča o kotorskom podrumu danas zvuči još nevjerovatnije nego 2018. godine. Jer ako je tada državi bilo dovoljno da pred sobom ima otkupne listove, kopiju pasoša i izjavu čovjeka koji „svojom riječju“ pokriva porijeklo hiljada arheoloških predmeta, onda se mora postaviti pitanje: da li je Crna Gora, slučajno ili namjerno, propustila da prepozna klasičan obrazac legalizacije sumnjive robe preko domaćeg posrednika?

Dvojica stručnjaka iz Kotora, koji su prvi otkrili predmete u kotorskoj antikvarnici „Montenegro coins“ i primijetili brojne nelogičnosti, arheolog Miloš Petričević i konzervator Boris Kustudić, na ovo pitanje danas imaju nedvosmislen odgovor: riječ je o ilegalnoj trgovini arheološkim nalazima. Nije nerazumno, dakle, zaključiti da je identitet Kotoranina mogao poslužiti kao pokriće za izvoz, kao domaća adresa i domaći potpis koji sumnjivoj međunarodnoj pošiljci daju privid legalnog porijekla. To nekim čudom, ili čak svjesnom namjerom, nije dokazano sudskom presudom, ali je upravo to pitanje država morala da istraži do kraja.

Miloš Petričević danas gleda jednako kao i 2018. godine: sa osjećajem frustracije i nemoći da se zaštiti kulturna baština. - Taj slučaj nije predstavljao samo pokušaj nezakonitog iznošenja arheoloških predmeta iz zemlje, već i svojevrsni test spremnosti naših institucija da prepoznaju važnost primjene mehanizama zaštite kulturnih dobara. Bez obzira što su u pitanju bili nalazi koji nijesu sa teritorije Crne Gore, ovaj događaj je pokazao inertnost i slabosti našeg sistema u zaštiti kulturne baštine – kazao je Petričević.

Prema njegovim riječima, teško je povjerovati u iskaz dat istražnim organima prema kojem je predmete decenijama čuvala jedna kotorska familija. - Brojnost predmeta, heterogenost same zbirke, prisustvo nalaza koji pripadaju različitim hronološkim razdobljima, njihovo fizičko stanje, kao i njihova geografska, odnosno kulturna atribucija, ukazuju na to da takvo objašnjenje nije uvjerljivo. Ukoliko je ova, uslovno rečeno zbirka, zaista nasljeđe jedne kotorske familije, bilo bi opravdano da su nadležni organi utvrdili sa kojih lokacija potiču pojedinačni nalazi. Skup predmeta koji je zaplijenila carinska služba očigledno je pažljivo odabran i nikako ne predstavlja cjelinu koja bi mogla poticati sa jednog mjesta ili iz jednog arheološkog konteksta. Stoga, ovdje se prije može govoriti o „zbirci“ formiranoj s namjerom dalje preprodaje na ilegalnom tržištu antikviteta – kazao je Petričević.

Iz svega navedenog on je izveo zaključak da karakter ove pošiljke definitivno ukazuje da je namjera bila ilegalna trgovina arheološkim nalazima. - Posebno se nameće pitanje kako bi u ovakvim okolnostima postupila carinska služba Ujedinjenog Kraljevstva. Iako vjerujem da je odgovor na to pitanje prilično jasan, ostaje dilema da li bi naše institucije bile u mogućnosti da pruže odgovore koje bi od njih zahtijevala carinska služba Velike Britanije – rekao je Petričević.

Kotor, kako je kazao, nije nasumično izabran za ovakve aktivnosti. - Potrebno je imati u vidu činjenicu da naš grad tokom turističke sezone posjeti veliki broj kruzera, sa desetinama hiljada putnika. U takvim okolnostima, ranjivost kontrolnih mehanizama postaje izraženija i ne može se isključiti mogućnost da se legalni putnički tokovi koriste za prikrivanje nelegalnog prometa arheološkim nalazima. Zvuči paradoksalno jer govorimo o središtu područja koje uživa međunarodnu zaštitu UNESCO-a – rekao je Petričević.

Petričević je siguran da od obnove nezavisnosti do danas, kao država i kao struka, nijesmo učinili dovoljno na planu suzbijanja nezakonitog pribavljanja i trgovine arheološkim predmetima. Pred nama je, kako to vidi Petričević, dug i zahtjevan proces uspostavljanja efikasnog sistema zaštite. - Posebno važnu ulogu u tom procesu mora imati Uprava carina. Neophodno je kontinuirano osposobljavanje carinskih službenika za prepoznavanje potencijalnih slučajeva krijumčarenja arheoloških nalaza, umjetnina i drugih predmeta. Takve obuke morale bi se realizovati u saradnji sa arheolozima, konzervatorima, istoričarima umjetnosti, arhivistima, muzejskim stručnjacima i međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom kulturne baštine – kazao je Petričević i Ministarstvu unutrašnjih poslova preporučio osnivanje posebnog sektora koji bi se bavio suzbijanjem nezakonite trgovine arheološkim predmetima i umjetninama, po uzoru na modele koji već postoje u Italiji, Francuskoj, Španiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim evropskim državama.

Arheolog Miloš Petričević je siguran da Crna Gora iz ovoga slučaja pošiljke antikvarnice „Montenegro coins“ ništa nije naučila ni osam godina kasnije, jer se na međunarodnim aukcijskim prodajama i dalje mogu pronaći arheološki nalazi za koje se navodi da potiču sa teritorije Crne Gore. - To nas neminovno suočava sa neugodnim pitanjem kako su ti predmeti uopšte napustili zemlju i da li smo učinili dovoljno da spriječimo njihovo nezakonito iznošenje – zapitao se Petričević.

Konzervator Boris Kustudić, koji je 2018. godine među prvima posjetio antikvarnicu „Montenegro coins“, danas je ogorčen na odnos države prema očiglednom trafikingu arheoloških nalaza. Podsjeća da je antikvarnica, čim su je 2018. godine posjetili on i Petričević, već sljedećeg dana zatvorena i ispražnjena, što dovoljno govori o strahu vlasnika od mogućeg postupanja policije i drugih nadležnih organa. - Gledam na sve to sa tolikim prezrenjem i razočaranjem što država, koja ima svoje zakone, nije reagovala adekvatno. Naprotiv, to je tako prošlo kao da se nije ni desilo. Iako smo mi, iz struke, reagovali i tražili da to bude procesuirano, epilog svi znate: akteri su pušteni bez ikakvih oštrijih sankcija, uz simboličnu kaznu od 3.500 eura za carinski prekršaj – kazao je Kustudić.

Posebno je nezadovoljan, kako je rekao, stručnim stavom svojih kolega arheologa i istoričara umjetnosti koji su, kao dio stručne komisije Ministarstva kulture, sačinili izvještaj o arheološkim predmetima. - U izvještaju tih stručnjaka navedene su samo neke osnovne konzervatorske forme, u smislu kako predmeti izgledaju, uz zaključak da najvjerovatnije ne potiču sa teritorije Crne Gore. To su površni zaključci. Ko to može sa sigurnošću znati da predmeti nijesu sa teritorije Crne Gore? Trebalo je napraviti dobru fotodokumentaciju predmeta i sve uvesti u konzervatorske kartone, a zatim uključiti međunarodnu stručnu javnost – kazao je Kustudić.

Cio slučaj je morao, prema riječima Kustudića, biti tretiran kao trafiking kulturnih dobara. - To mogu da potvrdim bilo gdje, pred svim relevantnim institucijama.