Pivska krvava bajka: Jedan od najsvirepijih zločina Drugog svjetskog rata

U dolini Pive desio se jedan od najsvirepijih zločina Drugog svjetskog rata. Na praznik Obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, 7. juna 1943. godine, pripadnici zloglasne folozdojcherske SS divizije 'Princ Eugen', u saradnji s lokalnim komšijama iz Hercegovine, gatačkim ustašama i muslimanima iz Hanžar divizije, izvršili su masakr nad 522 žitelja ovog kraja, među kojima je bilo 109 djece.

Prema pričama, više od 1.260 nedužnih ljudi, žena, djece i staraca, živih je spaljeno po kolibama u selima ili bačeno niz planinske litice. Ovaj broj gotovo da odgovara polovini današnjeg pivskog stanovništva. Srpska pravoslavna crkva nedavno je odlučila da kanonizuje pivske stradalnike, koji su proglašeni mučenicima i ušli u crkveni kalendar.

Kako su godine prolazile, ova tragedija postala je dio priča, uspomena i legendi. Prije dvije godine, 'Srpska televizija' je snimila dokumentarni film 'Kad se Piva na nebo selila', u kojem je profesor Veselin Matović ispričao ovu krvavu bajku, obilazeći stradala mesta Pivljana i pronalazeći rijetke svjedoke tog zločina. U njegovom istraživanju pomogli su mu istoričar Mile Cicmil, Pajo Batrić Kandić, Đorđe Kandić, Veselin Kandić, Radmila Matović i drugi preživjeli svjedoci tih mučeničkih dana.

„Nema bratstva u Pivi koje je zaobišla ova nesreća. Samo kod najbrojnijeg (Blagojevića) stradalo je više od 220 osoba! Neka su bratstva prepolovljena, dok je jedno zauvijek nestalo. Stradali su samo zato što su se rodili kao Srbi, što su se krstili sa tri prsta, govorili svojim srpskim jezikom i potpisivali se kako je ko zna srpskom ćirilicom“, rekao je autor filma Veselin Matović.

Njegov vodič kroz pivski pakao, profesor Mile Cicmil, istoričar i autor knjige 'Krv Pive', kazao je da postoji više istorijskih izvora koji se moraju sagledati u kontinuitetu pre tog nesrećnog juna 1943. godine. Župa pivska bila je pod kontrolom SS divizije 'Princ Eugen', specijalne dobrovoljačke jedinice koja se sastojala od brdske divizije i hrvatskih divizija. Napad na Pivu bio je nastavak četvrte ofanzive posle bitke na Neretvi, gde su se na ovoj teritoriji grupisale partizanske snage koje su prešle iz Bosne u Crnu Goru.

U Dolima pivskim na dan stradanja obavlja se pomen svim žrtvama pivskog kraja iz Drugog svjetskog rata. Među nevino stradalim žrtvama je i Jaglika Ađić, 17-godišnja djevojka koju su zajedno sa roditeljima, braćom i komšijama, spalili Nemci, muslimani i ustaše. Dok su Nemci zatvorili oko 50 meštana u jednu kolibu, Jaglika je uspela da pobegne, ali se vratila kada je čula vrisku svoje braće i roditelja, skočila u oganj i sagorela.

U ovom filmu profesor Veselin Matović ukazuje na tragediju porodice Đikanović, kada su Mališa i Mitra iščekivali dolazak novorođenčeta. 'Do rođenja novog života došlo je baš u času streljanja! I to dijete koje nije dočekalo ni ime da mu se nadjene, najmlađi je mučenik pivske tragedije, koje je kršteno mučeničkom krvlju', podsjeća Matović.