Avion sa 87 putnika iz Srbije deportovan iz Crne Gore

U Tivtu je juče sletio avion sa 87 putnika iz Srbije, turisti koje su crnogorske vlasti odmah deportovale. Dok se Crna Gora priprema da bude domaćin najvažnijem međunarodnom skupu u svojoj istoriji, na tivatski aerodrom sletio je avion koji je izazvao brojne kontroverze.

Prema informacijama koje su saopštili policija i Agencija za nacionalnu bezbjednost, država je primijenila odredbe Zakona o strancima, odnosno mehanizam zabrane ulaska osobama koje predstavljaju prijetnju po nacionalnu bezbjednost. Ova mjera nije sprovedena putem krivičnog, već upravnog postupka. Ako su informacije tačne, a službe su raspolagale 'operativnim i obavještajnim podacima' koji ukazuju na prijetnju, postavlja se pitanje kakve vrste prijetnje je u pitanju.

Postoje dva moguća scenarija: prvi, da ANB i policija nisu imali saznanja o konkretnim krivičnim djelima, već su procijenili bezbjednosni rizik, što bi bilo logično. Drugi scenario implicira da su službe imale informacije o planiranim protivzakonitim aktivnostima tokom skupa. Ukoliko je ovo drugo tačno, postavlja se pitanje gdje je u toj situaciji Specijalno državno tužilaštvo.

Organizovano djelovanje koje bi moglo izazvati nerede ili ugroziti štićene ličnosti nije u nadležnosti granične policije, već tužilaca. Ako su putnici bezbjednosno interesantni, deportacija je razumljiva, ali ukoliko se planira krivično djelo, to nije dovoljno. ANB, policija i SDT bi morali da daju odgovore na pitanja o operativnim saznanjima o planiranim krivičnim djelima, obaviještenosti SDT-a i mogućim izviđanjima.

Ako je država procijenila da 87 putnika predstavlja opasnost za bezbjednost međunarodnog samita, teško je objasniti zašto se slučaj završio samo pečatom na pasošu i povratnim letom. Posebno je to osjetljivo u svjetlu događaja iz oktobra 2016. godine, kada su bezbjednosne službe tvrdile da su spriječile realizaciju plana. Sada se čini da se djelovalo preventivno, što je legitimno, ali ako se govori o ozbiljnoj prijetnji, javnost ima pravo da zna da li su to obavještajne procjene ili indikacije za krivična djela.

U suprotnom, ostaje prostor za dvije neprijatne interpretacije: ili prijetnja nije bila toliko ozbiljna, ili je bila ozbiljna, a država nije iskoristila sve mehanizme koji su joj na raspolaganju. Između dramatičnih saopštenja o nacionalnoj bezbjednosti i administrativnog rješenja o zabrani ulaska postoji praznina koju bi trebalo objasniti, posebno u zemlji koja je već jednom naučila koliko skupo može koštati potcjenjivanje politički motivisanih bezbjednosnih operacija.