Ćirilica kao simbol identiteta: Obaveza stranaca u Crnoj Gori

U decembru 1912. godine, Cetinjski vjesnik je objavio važnu vijest koja je odjeknula širom Crne Gore. Naime, stranim agencijama, poput one austrijske koja je poslovala u Baru, naloženo je da koriste ćirilicu u svom poslovanju. Ova odluka dolazi kao odgovor na opravdanu žalbu građana koji su smatrali da bi strani poslenici trebali poštovati jezik zemlje u kojoj djeluju. Cetinjski vjesnik je istakao da je Crna Gora slobodna srpska država i da je očuvanje jezika i pisma ključno za identitet njenih građana. U tom kontekstu, korišćenje ćirilice od strane stranaca nije samo pitanje forme, već i pitanje poštovanja kulturnih vrijednosti koje Crna Gora baštini kroz svoju istoriju. Ova odluka nije samo bila odraz tadašnje političke klime, već i duboko ukorijenjenog osjećaja nacionalnog identiteta. Ćirilica, kao pismo koje simbolizuje srpsku kulturu, postala je obavezan element u svakodnevnom poslovanju, što je dodatno učvrstilo veze između lokalnog stanovništva i stranih subjekata. U savremenom kontekstu, ova tema ostaje aktuelna, jer se i danas vodi rasprava o očuvanju jezika i pisma u Crnoj Gori. Pitanje identiteta, jezika i kulture ostaje na vrhu prioriteta, a slične odluke iz prošlosti pružaju nam uvid u to koliko je važno čuvati naše nasljeđe. U konačnici, korišćenje ćirilice od strane stranaca u Crnoj Gori ne predstavlja samo formalnost, već i suštinsku obavezu prema tradiciji i kulturi. Ova odluka iz 1912. godine može poslužiti kao inspiracija za današnje generacije, kako bismo zajedno radili na očuvanju identiteta naše zemlje.